Alzheimerova bolest | Krvni biomarkeri | Rana dijagnostika
Što mijenja praksu?
Dijagnostika Alzheimerove bolesti ulazi u novu fazu. Umjesto da se na potvrdu bolesti čeka kroz kombinaciju neurološkog pregleda, kognitivnog testiranja, snimanja mozga i, u određenim slučajevima, analize cerebrospinalnog likvora, sve se više pažnje usmjerava na jednostavniji postupak, odnosno krvni test.
Posebno se ističu krvni biomarkeri koji mjere promjene povezane s amiloidom beta i patološkim tau proteinom. Među njima se fosforilirani tau 217 (p-tau217) trenutno smatra jednim od najperspektivnijih biomarkera za prepoznavanje Alzheimerove patologije.
Razvoj ovih testova mogao bi omogućiti ranije i dostupnije prepoznavanje bolesti, ali i pomoći liječnicima da preciznije utvrde uzrok kognitivnog pada. Ipak, krvni biomarker još nije samostalan odgovor na pitanje ima li osoba Alzheimerovu bolest. Rezultat se mora tumačiti u kontekstu simptoma, kliničkog pregleda i ukupne procjene rizika.
Zašto je ova tema važna?
Jedan od najvećih izazova kod Alzheimerove bolesti jest činjenica da se patološki procesi u mozgu mogu razvijati godinama ili čak desetljećima prije pojave izraženih simptoma. Amiloidne naslage i abnormalni tau proteini mogu biti prisutni puno prije nego što osoba primijeti značajnije poteškoće s pamćenjem ili drugim kognitivnim funkcijama.
Dosadašnja potvrda Alzheimerove patologije često se oslanjala na biomarkere iz cerebrospinalnog likvora ili PET snimanje mozga. Obje metode mogu pružiti vrijedne informacije, ali su složenije, skuplje ili invazivnije od običnog uzimanja krvi.
Krvni biomarkeri zato otvaraju mogućnost da se dio dijagnostičkog procesa učini jednostavnijim i dostupnijim većem broju pacijenata.
To je posebno važno u trenutku kada se razvijaju terapije usmjerene na rane faze Alzheimerove bolesti. Što se bolest ranije i preciznije identificira, to je važnije imati pouzdan način utvrđivanja postoji li doista Alzheimerova patologija.
Što kažu najnoviji dokazi?
Najviše pažnje trenutno privlači p-tau217, oblik fosforiliranog tau proteina koji se može mjeriti u krvi. Njegova vrijednost proizlazi iz povezanosti s Alzheimerovom patologijom, posebno s amiloidnim i tau promjenama u mozgu.
Velika meta-analiza objavljena 2025. godine obuhvatila je 113 studija i gotovo 30.000 osoba. Među analiziranim biomarkerima, plazmatski p-tau217 pokazao je najbolje dijagnostičke rezultate, uz objedinjenu osjetljivost od 88,1 % i specifičnost od 88,7 %. Autori pritom naglašavaju potrebu za dodatnim prospektivnim istraživanjima u stvarnim kliničkim uvjetima.
Dodatno, istraživanje objavljeno u Nature Medicine 2025. godine pokazalo je da je automatizirani test p-tau217 u različitim zdravstvenim okruženjima postizao visoku točnost u prepoznavanju Alzheimerove patologije. U sekundarnoj zdravstvenoj skrbi točnost je iznosila približno 89–91 %, dok je pristup s dvije granične vrijednosti povećao točnost na 92–94 %, uz izdvajanje manjeg dijela rezultata koji ostaju neodređeni.
Ovi rezultati važni su jer pokazuju da krvni biomarkeri nisu više samo istraživački alat. Dio testova približava se mogućoj primjeni u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Koji se biomarkeri najviše istražuju?
Krvni biomarkeri Alzheimerove bolesti mogu se podijeliti prema tome što pokušavaju otkriti.
p-tau217
Jedan od trenutno najperspektivnijih pokazatelja Alzheimerove patologije. Njegova razina u krvi povezana je s promjenama karakterističnima za Alzheimerovu bolest.
p-tau181 i p-tau231
Također pripadaju skupini fosforiliranog tau proteina i mogu pružiti informacije o Alzheimerovoj patologiji, iako p-tau217 trenutačno pokazuje posebno dobre rezultate.
Aβ42/Aβ40
Omjer dvaju oblika amiloida beta može pomoći u procjeni prisutnosti amiloidne patologije.
GFAP i NfL
Ovi biomarkeri mogu pružiti informacije o procesima poput aktivacije astrocita i oštećenja neurona. Međutim, nisu specifični samo za Alzheimerovu bolest i zato imaju drugačiju ulogu od biomarkera koji izravnije ukazuju na Alzheimerovu patologiju.
Što se promijenilo?
Nekada:
- sumnja na kognitivni poremećaj
- klinička procjena i kognitivno testiranje
- prema potrebi MRI, PET ili analiza likvora
- potvrda Alzheimerove patologije.
Danas:
- klinička procjena
- krvni biomarker
- procjena vjerojatnosti Alzheimerove patologije
- prema rezultatu daljnja obrada, uključujući PET ili likvor kada je potrebno.
Naglasak se tako pomiče prema jednostavnijem, dostupnijem i ranijem otkrivanju Alzheimerove patologije. Važno je pritom naglasiti da krvni test ne znači automatski i dijagnozu Alzheimerove bolesti. Prema aktualnim preporukama Alzheimerove udruge, krvni biomarkeri trebaju se koristiti kao dio cjelokupne kliničke procjene, a ne kao zamjena za liječnički pregled.
Može li krvni test zamijeniti PET ili lumbalnu punkciju?
U određenim situacijama, potencijalno da.
Alzheimer’s Association je 2025. objavila kliničke smjernice za primjenu krvnih biomarkera u specijaliziranoj skrbi. Prema tim preporukama, testovi koji zadovoljavaju određene pragove dijagnostičke osjetljivosti i specifičnosti mogu se koristiti za trijažu, dok testovi s još višim performansama mogu u određenim okolnostima poslužiti kao alternativa PET-u ili biomarkerima iz cerebrospinalnog likvora kod osoba s kognitivnim oštećenjem.
Međutim, smjernice istodobno upozoravaju da se performanse dostupnih testova razlikuju. Nije dovoljno reći da je riječ o „krvnom testu za Alzheimerovu bolest”, važni su konkretan biomarker, metoda mjerenja, granične vrijednosti i populacija u kojoj se test primjenjuje.
Što to znači za svakodnevnu praksu?
Za liječnika bi krvni biomarker mogao postati važan alat za odgovor na jedno od ključnih pitanja: je li kognitivni pad vjerojatno povezan s Alzheimerovom patologijom ili treba tražiti drugi uzrok?
Za pacijenta najveća je prednost jednostavnost. Uzimanje krvi znatno je manje opterećujuće od invazivnih postupaka, a dostupnost testa mogla bi omogućiti da se veći broj osoba procijeni ranije u tijeku bolesti.
Ipak, pozitivan ili negativan rezultat ne treba promatrati izolirano. Na interpretaciju mogu utjecati dob, klinička slika, druge bolesti i karakteristike samog testa. Upravo zato se suvremeni pristup temelji na kombinaciji biomarkera i kliničke procjene, a ne na jednom laboratorijskom rezultatu.
Ključne poruke
- Krvni biomarkeri mijenjaju pristup dijagnostici Alzheimerove bolesti.
- p-tau217 trenutno je jedan od najperspektivnijih krvnih biomarkera za prepoznavanje Alzheimerove patologije.
- Krvni testovi mogli bi smanjiti potrebu za invazivnijim ili složenijim dijagnostičkim postupcima u odabranih bolesnika.
- Njihova najveća vrijednost može biti u ranijem prepoznavanju bolesti, prije razvoja uznapredovalih simptoma.
- Krvni biomarker nije zamjena za kliničku procjenu, nego dio šireg dijagnostičkog procesa.
- Standardizacija testova, graničnih vrijednosti i primjene u različitim populacijama bit će ključna za njihovu širu primjenu.
Konektiva u jednoj minuti
Što trebate zapamtiti?
✔ p-tau217 postaje jedan od ključnih kandidata za krvni biomarker Alzheimerove bolesti.
✔ Krvni testovi mogli bi omogućiti jednostavniju i dostupniju procjenu Alzheimerove patologije.
✔ U određenih bolesnika kvalitetan krvni biomarker mogao bi smanjiti potrebu za PET-om ili analizom cerebrospinalnog likvora.
✔ Najveći potencijal leži u ranijem otkrivanju bolesti, uključujući faze prije izraženih simptoma.
✔ Krvni biomarker ne zamjenjuje liječnika, rezultat se mora interpretirati u sklopu cjelovite kliničke procjene.
Izvori:
- Palmqvist S, Whitson HE, Allen LA, i sur. (2025). Alzheimer’s Association Clinical Practice Guideline on the use of blood-based biomarkers in the diagnostic workup of suspected Alzheimer’s disease within specialized care settings. Alzheimer’s & Dementia. Dostupno na: https://alz-journals.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/alz.70535?utm_source=chatgpt.com
- Palmqvist S, i sur. (2025). Plasma phospho-tau217 for Alzheimer’s disease diagnosis in primary and secondary care using a fully automated platform. Nature Medicine. Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40205199/
- Salvadó G, Janelidze S, Bali D, i sur. (2025). Plasma Phosphorylated Tau 217 to Identify Preclinical Alzheimer Disease. JAMA Neurology. Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40952756/
- VandeVrede L, i sur. (2025). Detection of Alzheimer Neuropathology in Alzheimer and Non-Alzheimer Clinical Syndromes With Blood-Based Biomarkers. JAMA Neurology. Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39928343/
- Alzheimer’s Association (2025). Clinical practice guideline for blood-based biomarkers in the diagnostic workup of Alzheimer’s disease within specialized care settings: A report from the Alzheimer’s Association. Dostupno na: https://alz-journals.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/alz70861_108894?utm_source=chatgpt.com
- Therriault J, i sur. (2025). Blood phosphorylated tau for the diagnosis of Alzheimer’s disease: a systematic review and meta-analysis. Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40818474/
Često postavljana pitanja (FAQ) o o krvnim biomarkerima i Alzheimerovoj bolesti
Da. Krvni biomarkeri mogu pomoći u ranijem prepoznavanju promjena povezanih s Alzheimerovom patologijom, uključujući faze prije pojave izraženih simptoma. Posebno obećavajuće rezultate pokazuje p-tau217.
P-tau217 je oblik fosforiliranog tau proteina koji se može mjeriti u krvi. Trenutačno se smatra jednim od najperspektivnijih biomarkera za prepoznavanje Alzheimerove patologije jer je povezan s promjenama amiloida i tau proteina u mozgu.
Pouzdanost ovisi o konkretnom biomarkeru, metodi mjerenja, graničnim vrijednostima i populaciji u kojoj se test koristi. Istraživanja pokazuju visoku dijagnostičku točnost nekih testova, osobito onih temeljenih na p-tau217, ali potrebna je standardizacija i dodatna validacija u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
U određenih bolesnika krvni biomarkeri s vrlo visokim dijagnostičkim performansama mogu potencijalno smanjiti potrebu za PET-om ili analizom cerebrospinalnog likvora. Ipak, to ovisi o konkretnom testu i kliničkoj situaciji, a krvni nalaz treba interpretirati u sklopu cjelokupne kliničke procjene.
Među najvažnijima su p-tau217, p-tau181 i p-tau231 te omjer amiloida beta Aβ42/Aβ40. GFAP i NfL također se istražuju, ali su manje specifični za Alzheimerovu bolest i pružaju informacije o drugim procesima povezanima s neurodegeneracijom.
Krvni biomarkeri mogu pokazati promjene povezane s Alzheimerovom patologijom prije razvoja izraženih kognitivnih simptoma. To otvara mogućnost ranije identifikacije osoba s povećanim rizikom i pravodobnijeg uključivanja u daljnju dijagnostičku obradu.
Ne nužno. Pozitivan rezultat ukazuje na vjerojatnost prisutnosti Alzheimerove patologije, ali ne predstavlja samostalnu dijagnozu. Rezultat treba procijeniti zajedno sa simptomima, kognitivnim testiranjem, kliničkim pregledom i, prema potrebi, dodatnim dijagnostičkim metodama.
